Nedodjija

Volim da pisem i da na takav nacin iznesem sve ono sto u trenutku osecam..umetnost me uvek ispunjava,bilo da je u pitanju knjizevnost,muzika ili neka druga vrsta..zivot je misterija i davno iskonstruisana realnost...

Otisla je stazom snova i cudesnih sitnica..vratiti se nece..nikad vise..

nemandza19 | 24 Decembar, 2011 15:54

Videvsi takvu prozirnost ove bajkovite zene-devojke pocinjem da razmisljam i o sebi jer vodio sam doista jedan krajnje jednostavan i zivot realizma..odjednom se preokrenula moja zivotna prica mastajuceg labuda kada je u jezero sletela vila..poceo sam da je pratim jos od onda kad je svojom belicastom maramom uzdrmala ono lazno okrilje mojih poslovnih nada..bilo je to vrlo suptilno s njene strane,nakon zahvalnosti nisam moga da sastavim ni prostu recenicu..bio sam totalno zarobljen u lavljem kavezu..ne znam sta me je privuklo..da li misticnost ili ta neka krhka zrelost koja me je povezivala sa religioznim motivima jedne davno procitane viteske knjige..pokusao sam da stignem njene vlasi nakon poslednjeg zvona,ali nisam uspeo,odletela je hitro i necujno..kada sam prolazio trolom pored obliznje pijace ucinilo mi se da nesto vidim ali zanemarim..izlazeci razmisljao sam i odlucio da se od sutra malo bolje pozabavim komunikacijom sa blistavilom ove preciste deve..vlazni zraci sunca probudili su me i kao stari detektiv odmah sam obukao kaput i krenuo..u poteru..medjutim ne videh je toga dana..samo me je nesto odvlacilo celog dana da ne posrnem i padnem u lance svih onih strahovitih relacija sa zivotom…odoh da kupim nekoliko jabuka i banana..sestra mi je bolesna,zelim da je obradujem,a nismo se dugo videli..vec godinu dana studira pravo i vrlo je vredna..eh,a kako smo nekada bili nerazdvojni..zavrsim kupovinu i taman kad je stigla prepoznatljiva crvena..ja ugledah poznato lice..ne bas podjednako isto..za nekoliko nijansi starije i cvrse,a opet prebledelo i sa engleskim akcentom elegancije..polako se priblizih..ne mogu da verujem..kao da sam zasao u sledece poglavlje nekog romana..to je ona..to je Rozet..mnogo starija..dao bih joj nepunih 25-26 godina..pomaze nekoj starici da upakuje tek pristigle svilene tkanine i odlazi zadovoljna..mnogi ljudi je gledaju na ulici..zvizde joj i namiguju..ja razmisljam zbog cega nemaju postovanja..zar samo ja vidim taj zadivljujuci polaritet u njenim ocima..entuzijazam koji mi je pruzala me je sve vise davio i toliko sam bio zbunjen..da li sam lud..ta zena ne moze biti ista ona misteriozna tinejdzerka koja mi je dala svevremenski uzitak..razmisljam..razmisljam i ne mogu da pronadjem resenje……………….vec nedelju dana sam bolestan i lezim u postelji citajuci laganu poeziju sa britkom poukom..smiruje ali pronalazim mnoge slicnosti sa dozivljajima moje produhovljene strukture..kosti se polako lede i kao da osecam tupi udarac o prozorsko okno..ne znam da li sam se razboleo onda kad sam isao kod sestre pa mi je prenela svoju slabost ili je pak neki unutrasnji nemir proizveo ovakvo stanje..ne mogu da se odlucim..zacuh ponovo udarac…a zatim i korake..brava se polako spusta….by #3N

Vidim mehurice i penu koja se presijava..

nemandza19 | 24 Decembar, 2011 15:04

U dolini okupanoj u zlatu,pored bezbriznog potocica vidim dva stvora koja pogrbljeno zure da bi stigla do zacaranog kruga…mrak je a osecam jos uvek vazdusaste predele i sumracne odsjaje kako igraju nad brdom mog detinjstva..bilo je i lepih dana,citale su se knjige,jela se kasa i osmeh je mamio na uzitke..sir i mleko savko jutro za dorucak prenosili su mi svaki atom zivotinjskih misli dok su spravljale ljudski obrok..ponekad..bio bih prinudjen da otputujem do tetke u Nemacku..tamo je kao bolje nego ovde..ja to ne mislim..mene polja vode..suma me opija a trava savija do litica i vrhunskih osecaja..ovde imam savrsena jutra i jos lepse snove jer sam cist i prostorno obavijen maglenim dojmovima..trgovci pristizu,vidim ih u podnozju ovog deteta-diva koje se igra i od mog zivot pravi svojevrsno predskazanje drvene lutke…konac mi ponestaje da se vinem i da osetim tu carobnu svezinu neba koje plavetnilom odaje i najsitnije kapi vode u moja vec davno presusena usta jer..sudbina me je jednom ugrizla i njen otrov jos uvek cirkulise mojim venskim sistemom..ehh da bar svako razume moju bol kao ona…ne..niko nije kao ona..rascvetala deva koja pleni i daje utisak krhkosti i snazne energije istovremeno..njene morske oci..prebledelo francusko lice..sedeo sam u svome uglu kada je zakucala i uzdahnuvsi prekrila svoje tople zenice prefinjenom svilom…ne to ne mogu da opisem..jednostavnost i gospodstvenost ipak su spojivi…to je ona..Rozet de la Vinter…zaista je takva..barem spolja..pomislih nakon skamenjenih trenutaka..da li je to stvarno moja nadam se naredna poznanica ili samo gost u jednom snu..san jave..vrlo kontradiktorno i umisljeno..ko sam ja..ne znam ni sam..ali znam u kome lezi moja misija lepote..prosao je prvi dan skole..drugi..treci..cetvrti..dok nismo stigli do juce..za vreme casa knjizevnosti..ispustila je olovku..pretpostavljam da ju je prekrila literarna umetnost u punom zamahu..videh njenu suzicu i sagnuh se..dadoh olovku i pomalo nespretno dodirnuh mekano tkivo..divno..bozanska koza me je milovala..pristojno mi uzvrati zahvalnost,klimnuvsi glavom..kosa joj je vrlo slobodna i postojana..nikada je ne videh neurednu..medjutim..dosao je dan kada su njene oci odjednom pocele da tinjaju i sire pozar i po njenom,ali i po mnogim muskim-decackim srcima..ja sam samo posmatrac..by #3N
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb