Otisla je stazom snova i cudesnih sitnica..vratiti se nece..nikad vise..
nemandza19 | 24 Decembar, 2011 15:54
Videvsi takvu prozirnost ove bajkovite zene-devojke pocinjem da
razmisljam i o sebi jer vodio sam doista jedan krajnje jednostavan i
zivot realizma..odjednom se preokrenula moja zivotna prica mastajuceg
labuda kada je u jezero sletela vila..poceo sam da je pratim jos od onda
kad je svojom belicastom maramom uzdrmala ono lazno okrilje mojih
poslovnih nada..bilo je to vrlo suptilno s njene strane,nakon
zahvalnosti nisam moga da sastavim ni prostu recenicu..bio sam totalno
zarobljen u lavljem kavezu..ne znam sta me je privuklo..da li misticnost
ili ta neka krhka zrelost koja me je povezivala sa religioznim motivima
jedne davno procitane viteske knjige..pokusao sam da stignem njene
vlasi nakon poslednjeg zvona,ali nisam uspeo,odletela je hitro i
necujno..kada sam prolazio trolom pored obliznje pijace ucinilo mi se da
nesto vidim ali zanemarim..izlazeci razmisljao sam i odlucio da se od
sutra malo bolje pozabavim komunikacijom sa blistavilom ove preciste
deve..vlazni zraci sunca probudili su me i kao stari detektiv odmah sam
obukao kaput i krenuo..u poteru..medjutim ne videh je toga dana..samo me
je nesto odvlacilo celog dana da ne posrnem i padnem u lance svih onih
strahovitih relacija sa zivotom…odoh da kupim nekoliko jabuka i
banana..sestra mi je bolesna,zelim da je obradujem,a nismo se dugo
videli..vec godinu dana studira pravo i vrlo je vredna..eh,a kako smo
nekada bili nerazdvojni..zavrsim kupovinu i taman kad je stigla
prepoznatljiva crvena..ja ugledah poznato lice..ne bas podjednako
isto..za nekoliko nijansi starije i cvrse,a opet prebledelo i sa
engleskim akcentom elegancije..polako se priblizih..ne mogu da
verujem..kao da sam zasao u sledece poglavlje nekog romana..to je
ona..to je Rozet..mnogo starija..dao bih joj nepunih 25-26
godina..pomaze nekoj starici da upakuje tek pristigle svilene tkanine i
odlazi zadovoljna..mnogi ljudi je gledaju na ulici..zvizde joj i
namiguju..ja razmisljam zbog cega nemaju postovanja..zar samo ja vidim
taj zadivljujuci polaritet u njenim ocima..entuzijazam koji mi je
pruzala me je sve vise davio i toliko sam bio zbunjen..da li sam lud..ta
zena ne moze biti ista ona misteriozna tinejdzerka koja mi je dala
svevremenski uzitak..razmisljam..razmisljam i ne mogu da pronadjem
resenje……………….vec nedelju dana sam bolestan i lezim u postelji citajuci
laganu poeziju sa britkom poukom..smiruje ali pronalazim mnoge slicnosti
sa dozivljajima moje produhovljene strukture..kosti se polako lede i
kao da osecam tupi udarac o prozorsko okno..ne znam da li sam se
razboleo onda kad sam isao kod sestre pa mi je prenela svoju slabost ili
je pak neki unutrasnji nemir proizveo ovakvo stanje..ne mogu da se
odlucim..zacuh ponovo udarac…a zatim i korake..brava se polako
spusta….by #3N
Vidim mehurice i penu koja se presijava..
nemandza19 | 24 Decembar, 2011 15:04
U dolini okupanoj u zlatu,pored bezbriznog potocica vidim dva stvora
koja pogrbljeno zure da bi stigla do zacaranog kruga…mrak je a osecam
jos uvek vazdusaste predele i sumracne odsjaje kako igraju nad brdom mog
detinjstva..bilo je i lepih dana,citale su se knjige,jela se kasa i
osmeh je mamio na uzitke..sir i mleko savko jutro za dorucak prenosili
su mi svaki atom zivotinjskih misli dok su spravljale ljudski
obrok..ponekad..bio bih prinudjen da otputujem do tetke u Nemacku..tamo
je kao bolje nego ovde..ja to ne mislim..mene polja vode..suma me opija a
trava savija do litica i vrhunskih osecaja..ovde imam savrsena jutra i
jos lepse snove jer sam cist i prostorno obavijen maglenim
dojmovima..trgovci pristizu,vidim ih u podnozju ovog deteta-diva koje se
igra i od mog zivot pravi svojevrsno predskazanje drvene lutke…konac mi
ponestaje da se vinem i da osetim tu carobnu svezinu neba koje
plavetnilom odaje i najsitnije kapi vode u moja vec davno presusena usta
jer..sudbina me je jednom ugrizla i njen otrov jos uvek cirkulise mojim
venskim sistemom..ehh da bar svako razume moju bol kao ona…ne..niko
nije kao ona..rascvetala deva koja pleni i daje utisak krhkosti i snazne
energije istovremeno..njene morske oci..prebledelo francusko
lice..sedeo sam u svome uglu kada je zakucala i uzdahnuvsi prekrila
svoje tople zenice prefinjenom svilom…ne to ne mogu da
opisem..jednostavnost i gospodstvenost ipak su spojivi…to je ona..Rozet
de la Vinter…zaista je takva..barem spolja..pomislih nakon skamenjenih
trenutaka..da li je to stvarno moja nadam se naredna poznanica ili samo
gost u jednom snu..san jave..vrlo kontradiktorno i umisljeno..ko sam
ja..ne znam ni sam..ali znam u kome lezi moja misija lepote..prosao je
prvi dan skole..drugi..treci..cetvrti..dok nismo stigli do juce..za
vreme casa knjizevnosti..ispustila je olovku..pretpostavljam da ju je
prekrila literarna umetnost u punom zamahu..videh njenu suzicu i sagnuh
se..dadoh olovku i pomalo nespretno dodirnuh mekano
tkivo..divno..bozanska koza me je milovala..pristojno mi uzvrati
zahvalnost,klimnuvsi glavom..kosa joj je vrlo slobodna i
postojana..nikada je ne videh neurednu..medjutim..dosao je dan kada su
njene oci odjednom pocele da tinjaju i sire pozar i po njenom,ali i po
mnogim muskim-decackim srcima..ja sam samo posmatrac..by #3N