Otisla je stazom snova i cudesnih sitnica..vratiti se nece..nikad vise..
nemandza19 | 24 Decembar, 2011 15:54
Videvsi takvu prozirnost ove bajkovite zene-devojke pocinjem da
razmisljam i o sebi jer vodio sam doista jedan krajnje jednostavan i
zivot realizma..odjednom se preokrenula moja zivotna prica mastajuceg
labuda kada je u jezero sletela vila..poceo sam da je pratim jos od onda
kad je svojom belicastom maramom uzdrmala ono lazno okrilje mojih
poslovnih nada..bilo je to vrlo suptilno s njene strane,nakon
zahvalnosti nisam moga da sastavim ni prostu recenicu..bio sam totalno
zarobljen u lavljem kavezu..ne znam sta me je privuklo..da li misticnost
ili ta neka krhka zrelost koja me je povezivala sa religioznim motivima
jedne davno procitane viteske knjige..pokusao sam da stignem njene
vlasi nakon poslednjeg zvona,ali nisam uspeo,odletela je hitro i
necujno..kada sam prolazio trolom pored obliznje pijace ucinilo mi se da
nesto vidim ali zanemarim..izlazeci razmisljao sam i odlucio da se od
sutra malo bolje pozabavim komunikacijom sa blistavilom ove preciste
deve..vlazni zraci sunca probudili su me i kao stari detektiv odmah sam
obukao kaput i krenuo..u poteru..medjutim ne videh je toga dana..samo me
je nesto odvlacilo celog dana da ne posrnem i padnem u lance svih onih
strahovitih relacija sa zivotom…odoh da kupim nekoliko jabuka i
banana..sestra mi je bolesna,zelim da je obradujem,a nismo se dugo
videli..vec godinu dana studira pravo i vrlo je vredna..eh,a kako smo
nekada bili nerazdvojni..zavrsim kupovinu i taman kad je stigla
prepoznatljiva crvena..ja ugledah poznato lice..ne bas podjednako
isto..za nekoliko nijansi starije i cvrse,a opet prebledelo i sa
engleskim akcentom elegancije..polako se priblizih..ne mogu da
verujem..kao da sam zasao u sledece poglavlje nekog romana..to je
ona..to je Rozet..mnogo starija..dao bih joj nepunih 25-26
godina..pomaze nekoj starici da upakuje tek pristigle svilene tkanine i
odlazi zadovoljna..mnogi ljudi je gledaju na ulici..zvizde joj i
namiguju..ja razmisljam zbog cega nemaju postovanja..zar samo ja vidim
taj zadivljujuci polaritet u njenim ocima..entuzijazam koji mi je
pruzala me je sve vise davio i toliko sam bio zbunjen..da li sam lud..ta
zena ne moze biti ista ona misteriozna tinejdzerka koja mi je dala
svevremenski uzitak..razmisljam..razmisljam i ne mogu da pronadjem
resenje……………….vec nedelju dana sam bolestan i lezim u postelji citajuci
laganu poeziju sa britkom poukom..smiruje ali pronalazim mnoge slicnosti
sa dozivljajima moje produhovljene strukture..kosti se polako lede i
kao da osecam tupi udarac o prozorsko okno..ne znam da li sam se
razboleo onda kad sam isao kod sestre pa mi je prenela svoju slabost ili
je pak neki unutrasnji nemir proizveo ovakvo stanje..ne mogu da se
odlucim..zacuh ponovo udarac…a zatim i korake..brava se polako
spusta….by #3N