vOLIM cOca cOLu
nemandza19 | 25 Decembar, 2011 15:00
Coca-Cola je novogodisnje pice..nikad ga ne pijem tokom godine..vec na
samom kraju..odusevljen sam kako Coca prozima do srzi ali vitamine ne
sadrzi..Coca je crna a takva joj je i dusa..jetra ce biti unistena poput
alkoholnih posledica jer se zavisnost siri kroz krv..Nova
Godina..MmMm..volim je a volim i Cocu..nazalost imam je..eno je
tamo..bdi u ormaricu sa rakijom i votkom..ovaj narod je previse
tolerantan..a ludaka ima svugde..samo reci da imas pravo da koristis
Cocu..em sto te dize..em sto ti dopusta raznorazna zadovoljstva u
praznicnoj noci a i nakon nje..moja produhovljenost seze do udaljenih
centara ove mozdane dimenzije paralelizovane abnormalnim iskonstruisanim
mrezama opijata..ne ne govorim o tome..govorim o poznatom americkom
picu Coci..naslov ovog cudnog statusa je ironija..ja podrzavam harizmu i
zdrav zivot..cedite narandzu pa ispijte..i to do dna..barem cete biti
puni energije i spremni za nove radne pobede a nekada i za gubitke..kada
dospete na taj stupanj razvitka sledi potpora u vidu tamne brljotine
zvane Coca..tad ce uciniti da se uspavate i da sazmete sve svoje misli u
odredjene integrisane celine sa odgovarajucim moralnim nacelima..nikad
ne reci nikad..i mene ponekad ponese ludilo..videcemo..Coca mi je
saveznik..los saveznik..polako se utapam..tonem..krv mi vri..vrhunac mog
zadovoljstva mi daje nagradu-jos jednu casicu..eh..da..Zivela Coca..:DD
#3N
Volim zimu,ali ne ovakvu..:/
nemandza19 | 25 Decembar, 2011 14:54
Cini mi se kako godine prolaze da nestaje i ona nekadasnja carolija kada su nam zaigrala srca pri pogledu kroz prozor,a tek novogodisnja coca-cola reklama..radujem se ja cak i sada svemu tome,ali kada nema nijedne pahuljice u vazduhu nema ni zime ni prave Nove godine..verujem da nisam jedina osoba koja to misli..ovo vreme je kao neki tmurni pocetak jeseni,a ne prepoznatljive zime...#3N
Otisla je stazom snova i cudesnih sitnica..vratiti se nece..nikad vise..
nemandza19 | 24 Decembar, 2011 15:54
Videvsi takvu prozirnost ove bajkovite zene-devojke pocinjem da
razmisljam i o sebi jer vodio sam doista jedan krajnje jednostavan i
zivot realizma..odjednom se preokrenula moja zivotna prica mastajuceg
labuda kada je u jezero sletela vila..poceo sam da je pratim jos od onda
kad je svojom belicastom maramom uzdrmala ono lazno okrilje mojih
poslovnih nada..bilo je to vrlo suptilno s njene strane,nakon
zahvalnosti nisam moga da sastavim ni prostu recenicu..bio sam totalno
zarobljen u lavljem kavezu..ne znam sta me je privuklo..da li misticnost
ili ta neka krhka zrelost koja me je povezivala sa religioznim motivima
jedne davno procitane viteske knjige..pokusao sam da stignem njene
vlasi nakon poslednjeg zvona,ali nisam uspeo,odletela je hitro i
necujno..kada sam prolazio trolom pored obliznje pijace ucinilo mi se da
nesto vidim ali zanemarim..izlazeci razmisljao sam i odlucio da se od
sutra malo bolje pozabavim komunikacijom sa blistavilom ove preciste
deve..vlazni zraci sunca probudili su me i kao stari detektiv odmah sam
obukao kaput i krenuo..u poteru..medjutim ne videh je toga dana..samo me
je nesto odvlacilo celog dana da ne posrnem i padnem u lance svih onih
strahovitih relacija sa zivotom…odoh da kupim nekoliko jabuka i
banana..sestra mi je bolesna,zelim da je obradujem,a nismo se dugo
videli..vec godinu dana studira pravo i vrlo je vredna..eh,a kako smo
nekada bili nerazdvojni..zavrsim kupovinu i taman kad je stigla
prepoznatljiva crvena..ja ugledah poznato lice..ne bas podjednako
isto..za nekoliko nijansi starije i cvrse,a opet prebledelo i sa
engleskim akcentom elegancije..polako se priblizih..ne mogu da
verujem..kao da sam zasao u sledece poglavlje nekog romana..to je
ona..to je Rozet..mnogo starija..dao bih joj nepunih 25-26
godina..pomaze nekoj starici da upakuje tek pristigle svilene tkanine i
odlazi zadovoljna..mnogi ljudi je gledaju na ulici..zvizde joj i
namiguju..ja razmisljam zbog cega nemaju postovanja..zar samo ja vidim
taj zadivljujuci polaritet u njenim ocima..entuzijazam koji mi je
pruzala me je sve vise davio i toliko sam bio zbunjen..da li sam lud..ta
zena ne moze biti ista ona misteriozna tinejdzerka koja mi je dala
svevremenski uzitak..razmisljam..razmisljam i ne mogu da pronadjem
resenje……………….vec nedelju dana sam bolestan i lezim u postelji citajuci
laganu poeziju sa britkom poukom..smiruje ali pronalazim mnoge slicnosti
sa dozivljajima moje produhovljene strukture..kosti se polako lede i
kao da osecam tupi udarac o prozorsko okno..ne znam da li sam se
razboleo onda kad sam isao kod sestre pa mi je prenela svoju slabost ili
je pak neki unutrasnji nemir proizveo ovakvo stanje..ne mogu da se
odlucim..zacuh ponovo udarac…a zatim i korake..brava se polako
spusta….by #3N
Vidim mehurice i penu koja se presijava..
nemandza19 | 24 Decembar, 2011 15:04
U dolini okupanoj u zlatu,pored bezbriznog potocica vidim dva stvora
koja pogrbljeno zure da bi stigla do zacaranog kruga…mrak je a osecam
jos uvek vazdusaste predele i sumracne odsjaje kako igraju nad brdom mog
detinjstva..bilo je i lepih dana,citale su se knjige,jela se kasa i
osmeh je mamio na uzitke..sir i mleko savko jutro za dorucak prenosili
su mi svaki atom zivotinjskih misli dok su spravljale ljudski
obrok..ponekad..bio bih prinudjen da otputujem do tetke u Nemacku..tamo
je kao bolje nego ovde..ja to ne mislim..mene polja vode..suma me opija a
trava savija do litica i vrhunskih osecaja..ovde imam savrsena jutra i
jos lepse snove jer sam cist i prostorno obavijen maglenim
dojmovima..trgovci pristizu,vidim ih u podnozju ovog deteta-diva koje se
igra i od mog zivot pravi svojevrsno predskazanje drvene lutke…konac mi
ponestaje da se vinem i da osetim tu carobnu svezinu neba koje
plavetnilom odaje i najsitnije kapi vode u moja vec davno presusena usta
jer..sudbina me je jednom ugrizla i njen otrov jos uvek cirkulise mojim
venskim sistemom..ehh da bar svako razume moju bol kao ona…ne..niko
nije kao ona..rascvetala deva koja pleni i daje utisak krhkosti i snazne
energije istovremeno..njene morske oci..prebledelo francusko
lice..sedeo sam u svome uglu kada je zakucala i uzdahnuvsi prekrila
svoje tople zenice prefinjenom svilom…ne to ne mogu da
opisem..jednostavnost i gospodstvenost ipak su spojivi…to je ona..Rozet
de la Vinter…zaista je takva..barem spolja..pomislih nakon skamenjenih
trenutaka..da li je to stvarno moja nadam se naredna poznanica ili samo
gost u jednom snu..san jave..vrlo kontradiktorno i umisljeno..ko sam
ja..ne znam ni sam..ali znam u kome lezi moja misija lepote..prosao je
prvi dan skole..drugi..treci..cetvrti..dok nismo stigli do juce..za
vreme casa knjizevnosti..ispustila je olovku..pretpostavljam da ju je
prekrila literarna umetnost u punom zamahu..videh njenu suzicu i sagnuh
se..dadoh olovku i pomalo nespretno dodirnuh mekano
tkivo..divno..bozanska koza me je milovala..pristojno mi uzvrati
zahvalnost,klimnuvsi glavom..kosa joj je vrlo slobodna i
postojana..nikada je ne videh neurednu..medjutim..dosao je dan kada su
njene oci odjednom pocele da tinjaju i sire pozar i po njenom,ali i po
mnogim muskim-decackim srcima..ja sam samo posmatrac..by #3N
Čestitamo
nemandza19 | 23 Decembar, 2011 23:18
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.